← Nazad na blog

poruči.to

Digitalni meni sa QR kodom, šta ima smisla a šta je moda

5 min čitanja

QR meni je za vreme pandemije bio nužnost, pa je posle ostao kod mnogih restorana. Kod nekih radi dobro, kod nekih smeta gostima, a razlika je uglavnom u tome kako je urađen.

Vredi razdvojiti dve stvari koje se često mešaju.

Meni i poručivanje nisu isto

Digitalni meni je jelovnik na telefonu. Gost gleda, pa poručuje konobaru kao i uvek.

Poručivanje sa stola je nešto sasvim drugo. Gost bira i šalje porudžbinu direktno u kuhinju, bez konobara.

Prvo je mala promena. Drugo menja kako restoran radi.

Većina restorana koja uvodi QR misli na prvo. Deo prodavaca prodaje drugo. Vredi znati o čemu se razgovara.

Šta digitalni meni stvarno rešava

Promena cena. Nova cena je unos u sistem, ne novo štampanje. Restoran koji menja cene nekoliko puta godišnje ovo odmah oseti.

Rasprodato jelo. Skida se u toku smene. Nema više konobara koji objašnjava da toga nema, po deseti put te večeri.

Fotografije. Štampani meni sa slikama je skup i brzo izgleda otrcano. Digitalni ih ima koliko treba.

Više jezika. Turistički kraj, jedan QR, gost bira jezik.

Sezonske ponude. Dodaje se i sklanja bez ikakvog troška.

Ovo su stvarne prednosti i za deo restorana su dovoljne same po sebi.

Šta digitalni meni kvari

Pošteno, jer se o ovome retko govori.

Deo gostiju to ne voli. Stariji gosti, ljudi koji su izašli da ne gledaju u telefon, društvo koje razgovara. Telefon na stolu menja atmosferu, naročito u restoranu gde se sedi duže.

Telefon bez baterije ili bez interneta. Gost ne može da vidi meni. Zvuči kao rubni slučaj, dešava se stalno.

Gore se pregleda. Štampani meni se vidi ceo odjednom. Na telefonu se skroluje kroz kategorije, i gost češće naruči ono što je prvo video umesto da razgleda.

Gubi se utisak. U restoranu gde meni ima svoju težinu i izgled, zamena za QR nalepnicu na stolu je korak unazad.

Ovo su razlozi zašto ukidanje štampanog menija skoro uvek bude greška.

Šta se najčešće pogreši

QR vodi na PDF

Najčešća i najgora greška.

PDF na telefonu se otvara sitan. Mora da se uveličava, pa pomera levo desno da bi se pročitao red. Gost pokuša dva puta i odustane.

Meni mora biti stranica koja se prilagodi ekranu. Ako se otvara PDF, bolje je nemati QR uopšte.

Kod je odštampan premalo ili na lošem mestu

Kod na uglu stola koji se mrlja ili ispod čaše se ne skenira. Kod mora biti dovoljno velik, na vidnom mestu, i zaštićen.

Nema kratke adrese

Uz QR treba i adresa koju gost može da otkuca. Neko ima stari telefon, nekome kamera ne radi.

Kod je izgubljen

Restoran odštampa stotinu nalepnica, a onda promeni sistem ili adresu. Ako QR vodi direktno na dugačku adresu, sve nalepnice su za bacanje.

Rešenje je da QR vodi na kratku adresu koju vi kontrolišete, pa se odredište može promeniti bez ponovnog štampanja.

Meni se učitava sporo

Gost je gladan i strpljiv tri sekunde. Meni pun velikih fotografija koje se dugo učitavaju gubi ljude pre nego što se prikaže.

Poručivanje sa stola, zasebna odluka

Ovo je veća promena i ne odgovara svima.

Radi u brzoj hrani, u lokalima sa velikim obrtom, tamo gde je usluga ionako svedena. Skida posao sa osoblja i ubrzava.

Ne radi u restoranu gde je usluga deo doživljaja. Ako gost plaća za to da mu neko preporuči vino i objasni jelo, poručivanje preko telefona mu oduzima ono zbog čega je došao.

Postoji i praktičan problem koji se otkrije tek u radu: ko donosi hranu i ko naplaćuje. Ako gost poručuje sam, a konobar i dalje mora da donese i naplati, ušteda je manja nego što je izgledalo.

Uz to, porudžbine sa stola stižu u drugačijem ritmu. Kuhinja dobija sve odjednom u talasima, umesto raspoređeno kroz konobara koji prirodno usporava tok.

Kada QR meni ima najviše smisla

Restoran koji često menja meni. Sezonski, dnevna ponuda, česte promene cena.

Mesto sa turistima. Više jezika bez više štampanja.

Restoran koji ima i dostavu. Isti meni na stolu i za poručivanje kući, jedno mesto za održavanje.

Brza hrana. Gost ionako zna šta hoće, meni je tu za cene.

Kada nema

Fiksan meni koji se retko menja. Štampani meni izdrži godinu dana i košta manje od bilo kog sistema.

Restoran gde je doživljaj bitan. Telefon na stolu radi protiv onoga za šta se plaća.

Publika koja to neće koristiti. Ako većina gostiju ne skenira, uveli ste nešto što stoji.

Kako uvesti da ne smeta

Ako se odlučite, nekoliko stvari koje razdvajaju dobru izvedbu od loše.

Zadržite štampani meni, makar nekoliko primeraka. Gost koji ne želi telefon mora imati izbor bez neprijatnosti.

Neka QR vodi na stranicu prilagođenu telefonu, ne na PDF.

Neka se otvara za dve sekunde. Ako je sporo, fotografije su prevelike.

Ispišite i kratku adresu pored koda.

Neka kod vodi na adresu koju vi kontrolišete, da se odredište može promeniti bez novog štampanja.

I proverite sami, sa svog telefona, sedeći za stolom, u uslovima u kojima gost to radi. Meni koji izgleda odlično na računaru ume da bude neupotrebljiv na telefonu u slabom svetlu.

Česta pitanja

Da li QR meni treba da zameni štampani?

Retko. Kombinacija radi bolje. Deo gostiju neće da skenira, a deo preferira digitalni jer ima fotografije. Ukidanje štampanog menija je najčešća greška pri uvođenju.

Da li se preko QR koda može i poručiti?

Može, i to je razlika između digitalnog menija i poručivanja sa stola. Poručivanje sa stola menja način rada konobara, pa je odluka veća nego što izgleda i ne odgovara svakom restoranu.

Šta je najčešća greška kod QR menija?

Da vodi na PDF. PDF na telefonu se otvara sitan, mora da se uveličava i pomera, i većina gostiju odustane. Meni mora biti stranica prilagođena telefonu.